Predrag Pale
Homo Similis
Može li umjetna inteligencija udahnuti život našim mislima i stvoriti autentične digitalne dvojnike koji raspravljaju u naše ime i nakon što nas više ne bude? Ako tehnologija može sačuvati našu jedinstvenu osobnost i vrijednosti za buduće generacije, koju bismo verziju sebe uopće željeli ostaviti svijetu?
Prof. dr. sc. Predrag Pale ima obrazovanje i bogato profesionalno iskustvo u elektronici i računarstvu, ali ga je oduvijek fascinirao ljudski um. Koautor je najopsežnijeg portala o teorijama učenja (www.learning-theories.org). Godine 1991. prepoznao je revolucionarni potencijal internetske tehnologije te je pokrenuo i 12 godina vodio implementaciju hrvatskog interneta. Projektirao je i izvodio brojne mjerne uređaje i sustave kao i informacijske sustave i rješenja u raznolikim područjima ljudskog djelovanja: građevinarstvu, medicini, knjižničarstvu. Financijama, administraciji i sl. Fasciniran je pozitivnim potencijalima IKT-a za poboljšanje života pojedinaca i društva u cjelini. Pionir je u primjeni mikroprocesora i mikroračunala, baza podataka, interneta i drugih tehnologija informacijske ere. Njegovo duboko razumijevanje tehnološke strane, uvid u ljudsku psihologiju i dugogodišnje profesionalno iskustvo u kibernetičkoj sigurnosti utječu na njegov jedinstveni pogled na svijet sutrašnjice. Autor je nekoliko patenata, čest je pozvani predavač na konferencijama i edukator uglednih tvrtki. Vodio je, savjetovao i spašavao brojne projekte, od malih do nacionalnih, od tehnoloških do društvenih i umjetničkih. Novinari ga ponekad zovu futuristom, a on samo pokušava gledati dovoljno daleko, umjesto neposredno pred danas, tu i ovdje. Vjeruje u „Think big, act small“.
Davor Horvatić
Model nije stvarnost
Naš mozak ne doživljava svijet neposredno, nego neprestano gradi njegov model. Fizika radi nešto slično kroz matematičke modele, a suvremena umjetna inteligencija donosi novu vrstu modela s kojima možemo razgovarati i kojima sve češće povjeravamo znanje, analizu i odluke. Govor istražuje što se događa kada zaboravimo razliku između modela i stvarnosti i zašto će u dobu umjetne inteligencije sposobnost razumijevanja granica modela postati važnija nego ikad.
Davor Horvatić redoviti je profesor na Fizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Teorijski je fizičar, a u svom znanstvenom radu bavi se područjima od fizike elementarnih čestica i kompleksnih sustava do primjene strojnog učenja i umjetne inteligencije u znanosti. Uz istraživački i nastavnički rad, više se desetljeća intenzivno bavi popularizacijom znanosti te je održao više stotina popularno-znanstvenih predavanja za učenike, nastavnike i širu javnost. Posljednjih godina posebno ga zanima kako umjetna inteligencija mijenja znanstveni rad, obrazovanje i naš odnos prema znanju i razumijevanju.
Ivica Puljak
Znanost: najbolji lijek za strah od budućnosti
Kad je pokrenut najveći akcelerator na svijetu, Veliki sudarač hadrona (LHC) u CERN-u u Ženevi, dio javnosti bio je uvjeren da će stvoriti crnu rupu koja će progutati Zemlju, a strah je raspršio tek odgovor koji je ponudila sama fizika. Kroz priče o tome kako je razumijevanje kroz povijest zamjenjivalo strah i kako je potraga za najmanjim česticama neplanirano dala web, preciznu navigaciju i nove medicinske tehnologije, pokazujemo da je znanost najpametnije ulaganje i najpouzdaniji alat za snalaženje u budućnosti koja nam se često čini nesigurnom i zastrašujućom.
Ivica Puljak redoviti je profesor fizike na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Splitu, gdje generacije budućih inženjera uvodi u fiziku. Kao eksperimentalni fizičar čestica član je CMS kolaboracije na CERN-u, jednog od dvaju eksperimenata koji su 2012. otkrili Higgsov bozon, te e organizator mnogih međunarodnih konferencija, radionica i škola. Znanost populizira kroz predavanja i javna izlaganja djeci i odraslima, kao i video sadržajima na hrvatskom jeziku, s ciljem da fiziku od kvarkova do galaksija približi svima koji su ikada pogledali u nebo i zapitali se kako svijet funkcionira.
Silvija Kolar–Fodor
Što ako budućnost nije u tome da radimo više ili bolje – nego da naučimo surađivati s prirodom?
Ljudi često misle da uspješan vrt zahtijeva puno rada: kopanja, plijevljenja, zalijevanja, gnojidbe i stalne borbe s prirodom. No, kroz više od 20 godina vlastitog iskustva otkrila sam upravo suprotno: što bolje razumijem prirodne procese i surađujem s njima, to manje moram raditi, a moj vrt postaje sve bujniji, raznolikiji i otporniji. Isti paradoks možemo prepoznati i na globalnoj razini. Neprestano razvijamo nove tehnologije i načine kako bismo još učinkovitije upravljali prirodom, povećavali proizvodnju i iskorištavali resurse, pritom nerijetko stvarajući sve veći pritisak na okoliš. Što ako rješenje za održiviju budućnost nije u tome da radimo još više ili učinkovitije iskorištavamo prirodu, nego da promijenimo način razmišljanja? Možda prava inteligencija budućnosti nije u tome kako pametnije pokoriti prirodu i prilagoditi je sebi, nego kako naučiti surađivati s njom.
Silvija Kolar–Fodor je autorica, biovrtlarka i aktivistica. Kao velika zaljubljenica u prirodu posvećena je edukaciji o životu u skladu s prirodom. Autorica je knjige „Vrtlarenje u skladu s prirodom« i edukativnog portala www.biovrt.com, a surađivala je kao kolumnistica s brojnim časopisima i portalima.
Predsjednica je udruge “Biovrt – u skladu s prirodom” u sklopu koje diljem Republike Hrvatske provodi edukacije, osmišljava i vodi razne projekte kojima pokreće školske vrtove u Međimurju i uvodi edukacijske programe o biovrtlarenju, održivom razvoju i životu u skladu s prirodom u osnovne škole.
Čuvarica je brojnih sorti starinskog sjemenja i čuva ih od izumiranja za buduće generacije. Na svom imanju stalno isprobava nove ideje i tehnike biološkog uzgoja te redovito piše i inspirira brojne pratitelje na društvenim mrežama. Biovrtlarenjem se bavi od 2006. godine.
Dobitnica je prestižne nagrade Hrvatske utjecajne žene 2020. na području vodstva i inovacija, te nagrade Žuti okvir za održivi razvoj, znanost i obrazovanje za 2020. u kategoriji 2: Iskorjenjivanje gladi.